Jedna od izvornih, i po mnogima, najtačnijih definicija feng shui-a je: FENG SHUI JE UMETNOST POSTAVLJANJA GROBOVA, GRADOVA I KUĆA NA POVOLJAN NAČIN
Feng shui je drevna kineska veština koja se bazira na tokovima životne energije "ČI" (Qi - cita se: Ch´i) koja kao kroz ljudski organizam protiče i kroz sve elemente oko njega i za krajnji cilj ima potpuni sklad čoveka i sveta koji ga okružuje. Ova nauka stara je više od šest hiljada godina a većina značajnih feng shui sistema, metoda i tehnika spada u jednu od dve škole: San He (tri harmonije) ili San Yuan (tri ciklusa).
Obe škole se bave tokom energije Qi i oblicima tla, a glavna razlika između njih je u težištu i tehnikama koje koriste.
Osnovni principi feng shui-a:
1. Qi
2. Yin i Yang
3. Pet elemenata
Energija, Qi
Energija, Qi daje oblik svim stvarima i ujedno ih ispunjava njihovom suštinom.
Tri osnovne vrste Qi su:
1. Qi Zemlje
2. Qi Čoveka
3. Qi Neba
Praktikanti feng shui-a prevashodno proučavaju Qi Zemlje, energiju tla. Cilj primene feng shui-a je stalna snabdevenost lokacije vitalnom energijom, Qi.
Yin i Yang
Qi se ispoljava u vidu Yina i Yanga.
Yin je ženski princip, dubok, taman, hladan i složen.
Yang je muški princip, svetao, lak, topao i jednostavan.
Dva principa obitavaju u dinamičkoj ravnoteži.
Dobra lokacija sadrži oba principa: i Yin (planina) i Yang (reka).
U današnje vreme pretežno se koristi onaj deo koji je namenjen uređenju životnog prostora, jer su sve stvari na ovom svetu u interakciji. Sa sigurnošću možemo reći da boje i raspored nameštaja u domu mogu čoveka učiniti vedrim, zadovoljnim i zdravim, što se svakako odražava i na zbivanja u njegovom životu, motivisanost, odnose sa drugim ljudima, otvorenost za nove doživljaje i osećanja.